REGGIANI, Serge

REGGIANI, Serge (pr. ime Sergio Reggiani), franc. glumac i šansonjer tal. podrijetla (Sanno, 2. V 1922). U Francuskoj od 1928. Radeći u očevu frizerskom salonu, 1940-43. usporedo pohađa pariški konzervatorij (klasa G. Fontan). Na filmu debitira 1938 (Sukob L. Moguyja), a status »glumačke nade« stječe 1944 (naslovna uloga u Françoisu Villonu A. Zwobodaa). Potvrđuje se temperamentno tumačeći sarkastične i cinične negativce (npr. Vrata noći, 1946, M. Carnéa i Manon, 1949, H.-G. Clouzota) ili stradalnike zbog ljubavi (npr. Ljubavnici iz Verone, 1948, A. Cayattea i Zlatna kaciga, 1952, J. Beckera /njegova najpoznatija uloga/), gotovo uvijek s primjesom buntovništva koje često prelazi granice zakonitoga. Iako i do 80-ih godina glumi u brojnim filmovima (i u inozemstvu), velik uspjeh postiže samo još kao šarmantni policajac pučkog podrijetla u Detektivu Mačku (1975) C. Leloucha. Kao kaz. glumac osobito se ističe u suvremenom repertoaru; njegovim se najvišim dometom smatra uloga Franza u Zatočenicima iz Altone J.-P. Sartrea 1959. Glumi i na franc. i tal. televiziji. Šezdesetih godina otpočeo je i karijeru šansonjera kojom je ostvario znatno širu popularnost.

Ostale važnije uloge: Dan se rađa (M. Carné, 1939); Putnik Sviju svetih (L. Daquin, 1943); Raskršće izgubljene djece (L. Joannon, 1944); Miris žene u crnom (L. Daquin, 1949); U kraljevstvu nebeskom (J. Duvivier, 1949); Stari iz Saint-Loupa (G. Lampin, 1950); Vrtuljak (M. Ophüls, 1950); Pučki obavještajci (Th. Dickinson, 1951); Svijet vas osuđuje (G. Franciolini, 1952); Crvene košulje (G. Alessandrini, 1952); Ljubavni čin (A. Litvak, 1954); Napokon (S. Guitry, 1954); Žena dana (F. Maselli, 1956); Smrt donosiocu (G. Grangier, 1957); Jadnici (J.-P. Le Chanois, 1958); Marie-Octobre (J. Duvivier, 1959); Svi kućama (L. Comencini, 1960); Le Doulos (J.-P. Melville, 1962); Gepard (L. Visconti, 1963); Kupe za ubojice (Costa-Gavras, 1965); Marie-Chantal (C. Chabrol, 1966); Avanturisti (R. Enrico, 1966); Dvadesetpeti sat (H. Verneuil, 1967); Sedmorica braće Cervi (G. Puccini, 1968); Vojska u sjenci (J.-P. Melville, 1969); Ne diraj bijelu ženu (M. Ferreri, 1975); Veseli drugari (C. Sautet, 1975); Teški dani podzemlja (C. Lelouch, 1976); Violette i François (J. Rouffio, 1977); Otisak divova (R. Enrico, 1979); Fantastica (G. Carle, 1980); Terasa (E. Scola, 1980); Pčelar (Th. Angelopoulos, 1986).